Apple je konačno napravio sklopivi iPhone, ali što ga se detaljnije proučava postaje jasnije da iPhone Duo nije telefon bez kompromisa
Upravo suprotno. Apple je kod prvog sklopivog iPhonea neke stvari napravio vrlo impresivno, ali je istodobno izostavio funkcije koje su kod konkurencije već toliko uobičajene da ih korisnici gotovo više i ne smatraju posebnim mogućnostima.
A to je posebno zanimljivo zbog cijene. Apple iPhone Duo je uređaj koji se nalazi pri samom vrhu Appleove ponude i za koji treba izdvojiti oko 2000 dolara. Za taj novac očekivali bismo da Apple jednostavno uzme najbolje što već nudi u svojim iPhoneima i doda mogućnosti sklopivog uređaja. Međutim, to se nije dogodilo.
Najbolji primjer je veliki unutarnji ekran. Apple iPhone Duo otvara se u uređaj sa 7,6-inčnim zaslonom i omogućuje istodobno korištenje dvije aplikacije. Na prvi pogled sve izgleda upravo onako kako treba izgledati na modernom sklopivom telefonu. Međutim, kada dvije aplikacije postavimo jednu uz drugu, Apple nam ne dopušta slobodno određivanje njihove veličine.
Zaslon je podijeljen na dvije jednake polovice. Ne možemo povući razdjelnik i odlučiti da jedna aplikacija zauzima 70 posto ekrana, a druga samo 30 posto. Ne možemo napraviti ni 60:40. Za uređaj koji se otvara u gotovo tablet-format to je prilično neobično ograničenje. U nastavku su Samsung Galaxy Z Fold8 i Honor Magic V6:
Kod Samsunga i Honora upravo je mogućnost prilagođavanja multitaskinga jedan od razloga zbog kojih kupci biraju sklopive telefone. Veliki ekran nije samo veći ekran telefona, nego dodatni radni prostor kojim korisnik može upravljati. Apple je, čini se, odlučio stvari učiniti jednostavnijima, ali je pritom korisniku oduzeo dio kontrole.
Još je neobičnija situacija s biometrijom. Novi iPhone Duo nema Face ID. Umjesto prepoznavanja lica koje je godinama zaštitni znak modernih iPhonea, Apple se kod Duoa vratio Touch ID-ju. Senzor otiska prsta nalazi se u bočnoj tipki.
Touch ID je brz i pouzdan, ali teško je ignorirati činjenicu da Apple svoju najskuplju i najnoviju kategoriju iPhonea predstavlja tehnologijom koju je na glavnoj liniji svojih telefona napustio još prije nekoliko generacija.
Kod sklopivog uređaja razlog je vjerojatno konstrukcijske prirode jer je svaki milimetar prostora izuzetno važan, ali krajnjeg korisnika to neće nužno zanimati. On jednostavno dobiva iPhone bez Face ID-ja.
Duo nema ni Action Button koji poznajemo s Pro modela. Apple je na svojim najskupljim klasičnim iPhoneima korisniku dao fizičku tipku kojoj se mogu dodijeliti različite funkcije, no kod Duoa je nema. Nema ni klasičnog fizičkog prekidača za utišavanje zvuka, pa se dio svakodnevnih radnji ponovno seli u softver.
Kompromisi postaju još očitiji kada pogledamo kamere. iPhone Duo ima vrlo sposobnu glavnu kameru i ultraširoku kameru, ali nema zasebni telefoto objektiv. To znači da korisnik neće dobiti istu fotografsku fleksibilnost kao na iPhoneu 18 Pro Max, ali ni onu kakvu nude pojedini konkurentski sklopivi telefoni.
Za svakodnevno fotografiranje to neće predstavljati problem. Međutim, kada se pojavi potreba za snimanjem udaljenog objekta, koncerta, detalja na zgradi ili osobe koja nije blizu, razlika postaje očita. Glavna kamera može ponuditi kvalitetno 2x povećanje, ali to ipak nije isto što i zasebna telefoto kamera s optičkim povećanjem.
Duo nema ni LiDAR, koji Apple već godinama ugrađuje u svoje Pro modele. Nema ni promjenjivi otvor blende kakav je uveden na novim iPhoneima 18 Pro i 18 Pro Max. Tako se događa pomalo apsurdna situacija da sklopivi iPhone koji bi trebao predstavljati vrhunac Appleove tehnologije u nekim fotografskim mogućnostima nije na razini najskupljeg klasičnog iPhonea.
Čak je i prednja kamera jedan od kompromisa. Duo koristi 12-megapikselnu kameru, dok novi Pro modeli imaju 18-megapikselnu Center Stage kameru. Apple je kod Duoa morao pronaći način da prednje kamere i senzori što manje narušavaju veliki unutarnji ekran pa je i ovdje očito napravljen određen i kompromis.
Ipak, možda je najvažnije razumjeti da iPhone Duo nije napravljen kao iPhone koji pokušava ponuditi baš sve. Apple je napravio drugačiji izbor. Umjesto da u uređaj ugura svaku moguću funkciju, pokušao ga je učiniti tankim, elegantnim i relativno jednostavnim za korištenje.
To se vidi i u načinu na koji je riješen multitasking. Apple omogućuje dvije aplikacije istodobno, dvije instance iste aplikacije, primjerice dva Safari prozora, kao i spremanje kombinacija aplikacija. Sve to je korisno i dobro osmišljeno. Ali kada se korisnik zapita zašto ne može sam odlučiti koliko će prostora dati kojoj aplikaciji, odgovor je jednostavan – Apple tu mogućnost jednostavno nije omogućio.
Upravo će zato iPhone Duo biti zanimljiv test Appleove filozofije. Tvrtka je godinama pokazivala da ne želi samo pratiti konkurenciju nego često pokušava odrediti vlastita pravila. Kod sklopivog iPhonea to znači da neke mogućnosti koje Samsung i Honor već dugo nude Apple nije smatrao dovoljno važnima da ih uključi.
To može biti prednost ako korisnik cijeni jednostavnost. Ali može biti i ozbiljan nedostatak ako od uređaja od oko 2000 dolara očekuje maksimalnu fleksibilnost.