Podatkovni centri posljednjih godina niču sve brže, potaknuti velikim rastom umjetne inteligencije, računalstva u oblaku i količine podataka koje svakodnevno stvaramo
Uz ogromnu potrošnju električne energije i vode, buku rashladnih sustava te utjecaj na okoliš, sve se češće postavlja i pitanje emitiraju li podatkovni centri zračenje koje bi moglo predstavljati opasnost za ljude koji žive ili rade u njihovoj blizini.
Kratak odgovor glasi – da, podatkovni centri stvaraju elektromagnetska polja, ali riječ je prvenstveno o neionizirajućem zračenju, odnosno elektromagnetskim poljima (EMF). Ono se razlikuje od ionizirajućeg zračenja poput rendgenskih i gama zraka koje imaju dovoljno energije za izravno oštećivanje stanica i DNK.
Odakle dolazi zračenje?
U podatkovnom centru nalazi se velik broj uređaja koji koriste električnu energiju – poslužitelji, mrežna oprema, napajanja, transformatori, UPS sustavi, električni motori i rashladna infrastruktura. Svi oni stvaraju određena električna i magnetska polja.
Posebno su važna niskofrekventna elektromagnetska polja povezana s distribucijom električne energije. Što je veća struja, to može biti jače magnetsko polje. Takva polja postoje i oko električnih instalacija, kućanskih uređaja i dalekovoda.
Dio opreme može stvarati i radiofrekvencijske signale, primjerice bežična mrežna oprema. Uz elektromagnetska polja, podatkovni centri proizvode i toplinsko, odnosno infracrveno zračenje jer se električna energija tijekom rada pretvara u toplinu. Tu su i vidljiva svjetlost te, naravno, buka rashladnih sustava i drugih uređaja.
Nema rendgenskog ili nuklearnog zračenja
Jedna od najvažnijih razlika jest činjenica da podatkovni centri nisu izvori ionizirajućeg zračenja. Poslužitelji, routeri, prekidači i napajanja ne proizvode rendgenske ili gama zrake kakve povezujemo s medicinskim uređajima ili radioaktivnim materijalima.
Neionizirajuće elektromagnetsko zračenje nema dovoljno energije da izravno ionizira atome i molekule. U tu kategoriju spadaju i elektromagnetska polja koja stvaraju električni uređaji, Wi-Fi, Bluetooth, mobilni telefoni, električne instalacije i brojni drugi uređaji koje svakodnevno koristimo.
Drugim riječima, sama činjenica da se koristi riječ „zračenje” ne znači automatski da je riječ o opasnom zračenju.
Koliko je to zapravo opasno?
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kod radiofrekvencijskih elektromagnetskih polja glavni potvrđeni biološki učinak pri vrlo visokim razinama izloženosti jest zagrijavanje tkiva. Uobičajene razine kojima je javnost izložena znatno su ispod razina potrebnih za značajno zagrijavanje. WHO također navodi da dosadašnji dokazi nisu potvrdili štetne zdravstvene posljedice zbog niskih razina dugotrajne izloženosti elektromagnetskim poljima, iako se istraživanja nastavljaju.
To ne znači da se izloženost može potpuno zanemariti. Kod vrlo snažnih elektromagnetskih polja postoje dobro poznati zdravstveni učinci, zbog čega postoje međunarodne i nacionalne smjernice koje određuju dopuštene razine izloženosti za stanovništvo i radnike.
Veći problem može biti infrastruktura oko podatkovnog centra
Zanimljivo je da se rasprava o elektromagnetskim poljima ne mora odnositi samo na opremu unutar podatkovnog centra. Veliki centri zahtijevaju ogromne količine električne energije pa mogu biti potrebne trafostanice, visokonaponski vodovi i druga elektroenergetska infrastruktura.
Upravo zbog toga eventualna mjerenja elektromagnetskih polja oko velikog podatkovnog centra trebala bi obuhvatiti i infrastrukturu koja ga napaja, a ne samo same serverske ormare. Elektromagnetska polja stvaraju električni vodovi, transformatori i distribucijski sustavi, a njihova jačina općenito opada s udaljenošću.
Slična polja već imamo u svakodnevnom životu
Važno je imati na umu da podatkovni centar nije jedino mjesto na kojem čovjek dolazi u kontakt s elektromagnetskim poljima. Ona su praktički posvuda oko nas. Električne instalacije u kući, televizori, računala, hladnjaci, punjači, Wi-Fi routeri, mobilni telefoni i drugi uređaji stvaraju različite vrste elektromagnetskih polja.
Zato podatkovni centar u blizini ne znači automatski da će osoba biti izložena nekoj potpuno novoj vrsti zračenja.
Trebamo li biti zabrinuti?
Podatkovni centri svakako imaju stvarne utjecaje na okoliš i lokalnu zajednicu – od potrošnje električne energije i vode do buke, prometa i izgradnje nove energetske infrastrukture. Međutim, kada je riječ o zračenju, dostupni podaci ne upućuju na to da bi normalan boravak u blizini podatkovnog centra predstavljao izloženost ionizirajućem zračenju.
Najvažnije je razlikovati ionizirajuće zračenje, koje može izravno oštetiti DNK, od neionizirajućih elektromagnetskih polja koja proizvode električni uređaji. Za potonje postoje definirane granice izloženosti, a stvarne razine mogu se provjeriti mjerenjem na konkretnoj lokaciji.
Stoga podatkovni centar nije „radioaktivna zgrada”, kako bi se moglo zaključiti iz nekih senzacionalističkih naslova. Njegova oprema stvara elektromagnetska polja, kao što ih stvaraju i brojni uređaji u našim domovima. Pitanje koje ima smisla postaviti nije emitira li podatkovni centar zračenje nego kolika je stvarna razina izloženosti ljudi i nalazi li se ona unutar propisanih sigurnosnih granica.