Hakeri na daljinu podižu temperature u hladnjacima i zamrzivačima, zbog čega trgovine moraju bacati velike količine hrane
Nakon Francuske, kibernetički napadi na rashladne sustave proširili su se na brojne europske zemlje. Iza napada ne mora stajati želja za novcem, a stručnjaci upozoravaju na ozbiljan problem koji bi mogao zahvatiti i druge povezane uređaje.
Hakeri su pronašli neobičnu metu za svoje kibernetičke napade. Umjesto da napadaju banke, državne institucije ili velike tehnološke kompanije preuzimaju kontrolu nad hladnjacima i zamrzivačima u europskim supermarketima. Posljedice su vrlo konkretne: hrana se kvari, trgovine trpe financijske gubitke, a zaposlenici moraju uklanjati namirnice koje više nisu sigurne za prodaju.
Novi val napada zabilježen je 2. studenoga 2026. u Belgiji, Švedskoj, Finskoj, Irskoj, Estoniji, Nizozemskoj, Luksemburgu i drugim europskim državama. Problemi su prijavljeni u trgovinama lanaca Carrefour, Delhaize, Coop, ICA i Intermarché, a pogođena je čak i jedna IKEA trgovina.
Ovo nije prvi takav slučaj. Još 12. listopada 2026. sličan napad pogodio je stotine francuskih supermarketa, pri čemu su pojedini rashladni uređaji ostali bez odgovarajućeg hlađenja, a trgovci su morali baciti velike količine hrane.
Kako hakeri preuzimaju kontrolu nad hladnjacima?
Možda se pitate kako je uopće moguće hakirati običan hladnjak u supermarketu. Odgovor je u tehnologiji koja se koristi za upravljanje velikim rashladnim sustavima.
Moderni trgovački hladnjaci i zamrzivači nisu samo samostalni uređaji s termostatom. Njima često upravljaju centralni računalni sustavi koji omogućuju daljinsko praćenje temperature, podešavanje hlađenja, pokretanje odmrzavanja i nadzor rada pojedinih rashladnih jedinica.
Takvo rješenje trgovcima donosi uštede jer tehničari mogu provjeravati stanje uređaja i otklanjati pojedine probleme bez fizičkog dolaska u trgovinu. Međutim, upravo ta povezanost s internetom stvara potencijalnu sigurnosnu slabost.
Ako napadači pronađu nezaštićen sustav, zastarjeli softver ili loše konfiguriran pristup mogu preuzeti kontrolu nad njegovim funkcijama. U aktualnim slučajevima mijenjali su postavke temperature, aktivirali cikluse odmrzavanja ili onemogućavali normalan rad rashladnih sustava.
U pojedinim trgovinama temperature su navodno porasle i do 50 stupnjeva Celzijevih. Takva situacija znači da se smrznuta i rashlađena hrana više ne može smatrati sigurnom za prodaju.
Poseban problem predstavlja činjenica da dio rashladnih sustava koristi stariji softver koji više ne dobiva sigurnosne nadogradnje.
Zašto hakeri napadaju hladnjake?
Zasad nije poznato tko stoji iza napada niti postoji službena potvrda da su svi incidenti povezani. Također, nijedna skupina nije preuzela odgovornost.
Zanimljivo je da u dosad poznatim slučajevima nije zabilježen klasičan zahtjev za otkupninom, što bi inače bio čest motiv kibernetičkih kriminalaca.
Zbog toga stručnjaci razmatraju mogućnost da je cilj namjerno izazivanje štete, ometanje poslovanja i stvaranje nepovjerenja potrošača. Napad na supermarket može imati posljedice koje nadilaze pojedinu trgovinu jer se radi o dijelu prehrambenog opskrbnog lanca.
Europska komisija upozorila je na opasnost za opskrbu hranom i povjerenje potrošača. Drugim riječima, napad na naizgled bezazlen uređaj može postati ozbiljan problem za svakodnevno funkcioniranje trgovine i distribucije hrane.
Kako se zaštititi od ovakvih napada?
Najvažnija je pouka da uređaji povezani s internetom moraju biti zaštićeni bez obzira na to radi li se o računalu, pametnom televizoru, industrijskom hladnjaku ili sustavu za grijanje.
Trgovci i tvrtke koje koriste ovakvu opremu trebali bi ograničiti pristup rashladnim sustavima s javnog interneta te omogućiti daljinsko upravljanje isključivo putem sigurnih veza. Potrebno je redovito instalirati sigurnosne nadogradnje, zamijeniti zastarjele uređaje koji više ne dobivaju podršku i koristiti zasebne korisničke račune umjesto zajedničkih lozinki.
Važna je i dvofaktorska autentifikacija, koja dodatno otežava neovlašten pristup čak i kada netko dođe do korisničke lozinke. Trgovine bi također trebale imati neovisne sustave za praćenje temperature i upozoravanje zaposlenika ako dođe do neobičnih promjena.
Za obične kupce situacija je nešto jednostavnija. Nema potrebe za panikom niti za posebnim podešavanjem kućnog hladnjaka zbog ovih incidenata. Ipak, ako koristite pametni hladnjak ili neki drugi kućanski uređaj povezan s internetom redovito ažurirajte njegov softver, koristite snažnu i jedinstvenu lozinku te zaštitite kućnu Wi-Fi mrežu.
Ovaj slučaj pokazuje da kibernetička sigurnost više nije samo pitanje zaštite osobnih podataka, bankovnih računa i računala. Kako sve više uređaja dobiva mogućnost povezivanja s internetom tako raste i broj potencijalnih meta. Hladnjaci u supermarketima možda su trenutačno neobičan primjer, ali vrlo jasno pokazuju koliko digitalni napad može utjecati na stvarni život.