Fotografi koji svoje fotografije snimaju samo u JPEG formatu možda si nepotrebno otežavaju posao, a posljedice se mogu pokazati tek kada se pojavi potreba za ozbiljnijom obradom fotografije
RAW datoteka čuva znatno više informacija koje je senzor fotoaparata zabilježio, zbog čega fotografu ostavlja puno više prostora za naknadne korekcije.
Na prvi pogled JPEG ima veliku prednost. Fotografija je odmah spremna za pregled, slanje ili objavu, zauzima manje prostora i ne zahtijeva dodatnu obradu.
Upravo zbog toga mnogi korisnici fotoaparata, ali i pametnih telefona, biraju JPEG i smatraju da nema potrebe čuvati velike RAW datoteke. Problem nastaje kada fotografija nije savršeno eksponirana ili kada se naknadno želi promijeniti njezin izgled.
RAW nije gotova fotografija, nego svojevrsni digitalni negativ. U njemu ostaje mnogo više podataka sa senzora, uključujući informacije u svijetlim i tamnim dijelovima kadra. Fotograf zato nakon snimanja može znatno preciznije podešavati ekspoziciju, balans bijele boje, sjene, svijetle dijelove, kontrast i boje.
Kod JPEG-a je velik dio tih odluka već donesen u fotoaparatu. Procesor fotoaparata obrađuje podatke sa senzora, primjenjuje određenu količinu izoštravanja, smanjenja šuma, kontrasta i zasićenja te fotografiju sprema u komprimirani format. Dio izvornih informacija pritom se nepovratno gubi.
To posebno postaje vidljivo kod fotografija snimljenih u zahtjevnim uvjetima. Primjerice, ako je nebo na fotografiji previše svijetlo, RAW često omogućuje izvlačenje dodatnih detalja iz tog područja. Slično vrijedi i za pretamne dijelove fotografije. Ako je kadar snimljen nekoliko koraka ispod ili iznad idealne ekspozicije, RAW daje znatno više prostora za spašavanje fotografije.
Kod JPEG-a takve su intervencije puno ograničenije. Pokušaj snažnog podizanja ekspozicije može otkriti šum, artefakte i posterizaciju, dok pretjerano vraćanje detalja iz presvijetlih dijelova često neće biti moguće jer su informacije već izgubljene prilikom stvaranja JPEG datoteke.
RAW je posebno važan profesionalnim fotografima. Fotografija koja danas izgleda dobro na zaslonu pametnog telefona možda će se za nekoliko godina trebati ponovno obraditi, ispisati u većem formatu ili prilagoditi novom načinu prikaza. Ako postoji samo JPEG, fotograf je ograničen onime što je u toj datoteci ostalo.
To ne znači da je JPEG loš format. Upravo suprotno, za velik broj korisnika JPEG je najbolji izbor. Ako se fotografije snimaju za društvene mreže, brzo dijeljenje s prijateljima ili svakodnevnu upotrebu, nema uvijek smisla čuvati velike RAW datoteke. Moderni fotoaparati i pametni telefoni vrlo dobro obrađuju fotografije i izravno stvaraju atraktivne JPEG ili slične komprimirane datoteke.
Problem nastaje kada se JPEG koristi u situacijama u kojima je potrebna maksimalna kontrola nad fotografijom. Tada ušteda prostora i vremena može kasnije postati veći trošak.
RAW datoteke zauzimaju više prostora, ali današnji kapaciteti memorijskih kartica, SSD-ova i drugih spremišta taj problem čine puno manjim nego prije. Fotograf koji napravi nekoliko stotina fotografija tijekom snimanja može završiti s više gigabajta podataka, ali cijena prostora za pohranu kontinuirano pada. Ono što je danas nekoliko gigabajta može biti zanemariv trošak u usporedbi s ponovnim fotografiranjem važnog događaja.
Još važnije, RAW treba promatrati kao original, dok se JPEG može napraviti iz njega. Jednom kada je RAW spremljen, fotograf može iz iste datoteke napraviti više različitih verzija fotografije. Jednu može prilagoditi za društvene mreže, drugu za tisak, treću za web stranicu, a nekoliko godina kasnije može napraviti potpuno novu obradu koristeći tada dostupne alate.
Kod JPEG-a takva fleksibilnost jednostavno nije ista.
Zbog toga profesionalni fotografi RAW najčešće ne promatraju kao nepotrebno veliku datoteku, nego kao svojevrsno osiguranje. Možda nikada neće biti potrebno ponovno obrađivati fotografiju, ali kada se pojavi takva potreba, originalni RAW može napraviti ogromnu razliku.
Najbolji kompromis za mnoge korisnike je snimanje u RAW+JPEG načinu. JPEG tada ostaje odmah dostupan za brzo pregledavanje i dijeljenje, dok RAW čuva izvornu verziju fotografije za slučaj da će jednog dana biti potrebna ozbiljnija obrada.
Prava cijena preskakanja RAW-a zato se ne vidi odmah. U početku se dobije manja datoteka, jednostavniji tijek rada i brže dijeljenje fotografija. Cijena dolazi tek kada se pojavi fotografija koju je trebalo spasiti, ponovno obraditi ili ispisati u velikom formatu, a jedina dostupna verzija više nema dovoljno podataka za kvalitetan rezultat.