Kad pogledamo današnji mobitel, ali i bilo koji mobitel unatrag deset, 20 ili 30 godina znamo da su bežični, zar ne? Ali, kad se baterija isprazni, onda odjednom postaju žičani, poput fiksnih telefona. Možemo se kretati samo u području metar ili dva, ovisno koliko je dug kabel punjača.
Ipak, stvari se mijenjaju pa smo dolaskom bežičnih punjača na neki način ipak postali malo slobodniji, ali i dalje to nije pravo bežično punjenje. Trebamo li telefonirati, istina, možemo se javiti preko speakerphonea ili slušalice, ali sve su to komplementarna rješenja kojima samo rješavamo problem. Jedini pravi način bežičnog punjenja bit će u onom trenutku kada se počne primjenjivati više od 100 godina poznati način kakav je otkrio Nikola Tesla. Energija se prenosi bežično kroz prijenos. Dakle, dođemo u prostoriju koja sadrži takav punjač i naš mobitel se puni. Čak je solarno punjenje naprednije od kabelskog ili “nazovimo ga bežičnog”.
Istina, ono u suštini danas jeste bežično jer se energija iz zavojnice predajnika (punjača), putem magnetskog polja prenosi do zavojnice prijamnika (mobitela) i u njemu se ponovo elektromagnetsko zračenje pretvara u električnu struju. Pri tome imamo i primjetne gubitke pa ako punite mobitel bežičnim putem, uz sporije punjenje kakvo daju današnji uglavnom Qi bežični punjači (čita se Či, a označava kineski izraz za prirodnu energiju onda imate i veći trošak energije.
Kako je danas na svakom koraku primjetno smanjivanje potrošnje energije, čak i kroz razne zabrane korištenja većih snaga uređaja (na primjer usisavača), postavlja se pitanje kako to da je uopće odobreno takvo punjenje kada punjenje baterije kroz kabel omogućuje manju potrošnju.
Ipak, broj uređaja koji podržavaju bežično punjenje sve je veći – u prošloj godini bilo ih je čak pola milijarde, a podršku za bežično punjenje danas imamo i u sve većem broju automobila. Nema više muke s kabelima za punjenje, traženjem USB utora kojih u vozilima nikad dovoljno (voze li se u vozilu četiri osobe s uređajima koje treba puniti, jasno da će neki biti ljuti na one druge koji su prije ulovili slobodan USB utor) i svega onoga što prati kabele koji se znaju i zapetljati.
Bežično punjenje imamo i na radnim stolovima, na noćnim ormarićima u spavaćoj sobi. Bežično postaje sve oko nas, a ako i nemate sreće da vaš mobitel podržava takav način punjenja, postoje razni dodaci koji će vam to omogućiti. Neki su praktični pa je dovoljno samo zamijeniti stražnji poklopac baterije, za nekoliko dolara možete kupiti DIY rješenje te u utor na mobitelu za punjenje ubaciti spoj od bežičnog punjenja. Jasno, trebate li na mobitel spojiti klasični punjač, morat ćete prethodno odvojiti taj dodatak.
S pojmom i problemom punjenja sve češće ćemo se suočavati i pri punjenju baterija vozila u skoroj budućnosti – nagla elektrifikacija vozila, bilo osobnih ili poslovnih dovest će do problema s punjenjem. Možda ćemo tada imati javna parkirališta koja će imati upravo ovakvo bežično punjenje kakvo danas imaju mobiteli (punjač će biti smješten ispod asfalta), a još bolje rješenje bi bilo da se bežično punjenje nalazi ispod prometnice pa da se tako baterije cijelo vrijeme nadopunjavaju tijekom vožnje.
Ipak, dok ne zažive Tesline zamisli o bežičnom prijenosu električne energije morat ćemo se mučiti ne samo s punjačima, s bežičnim postajama na koje ćemo postavljati mobitele nego i s baterijama koje nikako da budu zamijenjene nekom novijom, boljom tehnologijom koja će nam omogućiti da o punjenju više ne razmišljamo. Stiže nam umjetna inteligencija pa bi možda bilo najbolje da mobiteli poput onih robot-usisivača sami odu do punjača i napune se kad je vrijeme. S tim da mobitel mora biti toliko inteligentan i znati kad nam neće trebati pa da odabere baš to vrijeme za punjenje. Sve do tada mobiteli će imati žicu, pa makar i povremeno.