Posebnu pozornost u prometu potrebno je posvetiti slijepim i slabovidnim osobama koje se svakodnevno kreću gradskim ulicama, prelaze preko prometnica i koriste pješačke prijelaze
Njihova sigurnost uvelike ovisi o pažnji drugih sudionika u prometu, a posebno vozača koji moraju znati prepoznati znakove koji upućuju na prisutnost slijepe osobe i pravodobno reagirati.
U Hrvatskoj Zakon o sigurnosti prometa na cestama posebno propisuje obveze vozača prema slijepim osobama. Pritom nije riječ samo o poštovanju prometnih znakova nego i o razumijevanju situacija u kojima osoba zbog oštećenja vida ne može pravodobno uočiti vozilo, procijeniti njegovu brzinu ili prepoznati opasnost.
Što zakon propisuje vozačima?
Prema članku 38. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vozač je dužan voziti s osobitim oprezom na dijelovima ceste na kojima se kreću osobe s invaliditetom ili na kojima su postavljeni prometni znakovi koji upozoravaju na njihovo sudjelovanje u prometu. Brzinu mora prilagoditi tako da može pravodobno zaustaviti vozilo.
Još je konkretniji članak 39. koji propisuje da slijepe osobe, kada samostalno sudjeluju u prometu, trebaju nositi bijeli štap ili koristiti psa vodiča kao znak raspoznavanja. Vozač je pritom dužan obratiti osobitu pozornost na njih.
Posebno je važan članak 134. koji propisuje da vozač na obilježenom pješačkom prijelazu mora zaustaviti vozilo i propustiti slijepu osobu čak i kada ona tek stupa na pješački prijelaz. Dakle, nije potrebno čekati da slijepa osoba već prijeđe dio kolnika kako bi vozač imao obvezu zaustavljanja. Za kršenje ove odredbe predviđena je novčana kazna od 60 eura.
Kako se treba ponašati vozač, a kako slijepa osoba?
Vozač koji primijeti osobu s bijelim štapom ili psa vodiča treba usporiti, povećati razmak i biti spreman zaustaviti vozilo. Ne bi smio naglo ubrzavati, pokušavati proći ispred osobe niti pretpostaviti da je ona uočila njegovo vozilo. Posebno treba paziti prilikom skretanja na bočne ulice, izlaska s parkirališta i prolaska pokraj nogostupa.
Slijepa osoba, s druge strane, treba koristiti bijeli štap ili psa vodiča te se pri prelasku ceste pridržavati prometnih pravila. Preporučljivo je koristiti obilježene pješačke prijelaze, taktilne oznake i zvučne semafore gdje postoje. Ako nije sigurna je li promet zaustavljen, može zatražiti pomoć, ali pritom je važno naglasiti da odgovornost za opreznu vožnju i propuštanje slijepe osobe ostaje na vozaču.
Jedan od čestih problema nastaje kada vozači parkiraju automobile na nogostupima, taktilnim stazama ili neposredno uz pješačke prijelaze. Takva vozila slijepim osobama mogu potpuno blokirati uobičajenu putanju kretanja i prisiliti ih da izađu na kolnik. Zato je važno ne ostavljati automobile, romobile, bicikle i druge prepreke na površinama namijenjenima pješacima.
Kako izbjeći neželjene situacije?
Najvažnije je razumjeti da slijepa osoba ne može vidjeti vozilo koje joj se približava, ne može procijeniti njegovu udaljenost i možda neće čuti električni automobil koji se kreće gotovo bešumno. Zato se vozači ne bi smjeli oslanjati na pretpostavku da će ih pješak primijetiti i zaustaviti se.
Ako se nađete u situaciji u kojoj slijepa osoba pokušava prijeći cestu, zaustavite se i ostavite joj dovoljno prostora. Ako joj želite pomoći, najprije joj se obratite i pitajte treba li pomoć. Nemojte je samoinicijativno povlačiti za ruku ili pomicati bijeli štap odnosno psa vodiča.
Važno je znati i da izraz zona kretanja slijepih osoba nije zasebno definirana prometna zona u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, postojanje prometnog znaka koji upozorava na kretanje osoba s invaliditetom zahtijeva osobit oprez vozača.
Sigurnost slijepih osoba u prometu ne ovisi samo o prometnim pravilima i propisima nego i o kulturi vozača, pravilnom parkiranju i razumijevanju njihovih svakodnevnih poteškoća. Nekoliko sekundi strpljenja za volanom može spriječiti ozbiljnu nesreću i nekome omogućiti sigurnije i samostalnije kretanje.